Nacionalni park Paklenica pruža se po primorskoj padini južnog Velebita, iznad naselja Marasovići, pa sve do najviših planinskih vrhova, Vaganski vrh, Babin vrh i Sveto brdo. Obuhvaća dva kanjona i njihovu okolicu, Velika i Mala Paklenica. Oba kanjona odlikuju se strmim i glatkim liticama koje se penju uvis te se usijecaju od mora do najviših vrhova planine. Velika Paklenica diči se kukovima visine do 700 metara, dok su kod Male Paklenice te proporcije nešto skromnije do 400 metara.
Zbog čega je zapravo to područje toliko zanimljivo da su se čak i prvi Hrvati odlučili zapaliti svoja mitska ognjišta upravo ovdje?
Nesvakidašnji dodir planine i mora rađa neponovljivi ambijent i atmosferu. Iskonska ljepota bijelih stijena koje izranjaju iz vode nadahnjuje i pobuđuje beskrajno divljenje. Raznolikost krajolika iznenađuje, budi srh neizvjesnosti i strahopoštovanja pred beskrajnom maštom prirode i Zemlje koja nas kudi i štiti. Godine 1949. Paklenica je proglašena nacionalnim parkom. Danas je to jedna od najatraktivnijih turističkih lokacija sjeveroistočnog Mediterana.
Paklenica je omiljeno odredište planinara, slobodnih penjača i alpinista još od 1938. godine kada je Dragutin Brahm pokušao ispenjati Anića kuk. Na pakleničkim penjalištima danas postoji više od 360 opremljenih i uređenih putova različitih težina i dužina pa svaki penjač može pronaći ponešto za svoj užitak. Početkom svibnja održava se tradicionalni međunarodni alpinistički susret - jedinstveno penjačko natjecanje ‘Big Wall Speed Climbing’.
Dosad je otkriveno preko 90 speleoloških kurioziteta, jama i špilja. Najljepše su špilje ‘Manita peć’ i najduža ‘Jama Vodarica’ sa svojih 300 metara. Osim Velike i Male Paklenice, Nacionalni park se odlikuje brojnim stalnim i povremenim izvorima i tokovima koji pridonose raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta. Mnoge endemske vrste nastavaju ovo područje; od oko 800 biljaka čak 40 je endema s najpoznatijim prozorskim zvončićem i pjeskaricom koja ne raste nigdje drugo na svijetu. Od životinja su najpoznatije endemske vrste račića i raznih kukaca. Dvije trećine površine Paklenice prekriveno je šumom. Šumski pokrov je također raznovrstan; od bukovih do autohtonih šuma crnog bora po kojima je područje i dobilo ime. Smola crnog bora, paklina, nekad je bila važna za privredu ovog kraja – njome su se premazivali brodovi.
Do Paklenice se stiže lako; automobilom tek 44 kilometra od Zadra, avionom – pola sata vožnje od aerodroma Zemunik, vlakom ili trajektom. Možda Paklenica privlači ljude upravo zbog svoje divlje i nepredvidljive prirode, za koju ne možemo reći da je negostoljubiva. Pa ipak, na području Parka živi tek jedan bračni par u zaseoku Ramić čija srdačnost je neupitna. Smještaj je najbolje potražiti van granica Parka; Paklenička rivijera s najpoznatijim odredištima Seline, Tribanj i Starigrad nude komforan smještaj u privatnim apartmanima, sobama i kućama za odmor u Starigradu.
