Ako lutate po uglačanim kamenim uličicama grada Pagu na istoimenom otoku, putovanje u prošlost postaje neizbježno. Te kale i kalete još uvijek nastanjuju duhovi težaka i vlastelina koji su ih pozlatili sjajnim prahom bogate prošlosti. Svi mi, kada smo na odmoru, ne želimo uopće mislit na sutra, ono muto sivilo svakodnevnice ostavljamo na kopnu, kod kuće. Otok je mjesto trenutka, mjesto užitka u onome sada. No, ne bi li jednako tako bilo lijepo, poput starih Pažana iz zlatne povijesti, ostavit nekakav zalog za budućnost? Ne bi li bilo uzbudljivo poslati vremensku kapsulu u daleku budućnost i ostavit poruku generacijama koje će doći?
E pa, u gradu Pagu, osim zavirivanja u prošlost, možete načas otputovati i u suprotnom smjeru poigravajući se s vremenom i njegovim neumoljivim tijekom. U Starom gradu, tek kilometar daleko od sadašnje gradske jezgre, nalazi se park. Njegovo ime je Golija. Potkraj 2014. godine u parku Golija pohranjena je prava pravcata vremenska kapsula koju će neke buduće generacije iskopati i tako budućnost opet načas pretvoriti u prošlost. U noj će pronaći fotografije grada Paga i njegovih šaputavih ulica, pisma svojih prethodnika i razne sitnice koje su Pažani odlučili poslati u budućnost.
Park ćete lako prepoznati po gustim pramenovima bagrema kojeg je na otoku nekad bilo u izobilju. Pažani su bagrem nazivali različitim imenima, ali nikada onim pravim. Najuvriježeniji nazivi su pukac i `cviće ko se ide´ (`cvijeće koje se jede´). Ovaj potonji je doslovan, tj. na Pagu se bagremovo cvijeće odista koristilo za jelo. Tu je i veliki dječji park, uređen po najnovijim standardima didaktike i sigurnosti što ovu malu zelenu sjenovitu oazu u centru grada čini idealnim mjestom za bijeg od vremena i vremenā.
